Naši su Pričozemci za vrijeme uskrsnih blagdana odlučili obići svoje voljene bake. Stoga, kako bi svoju ljubav prema bakama podijelili i sa svima nama, pripremili su nam tri slikovnice o nezaboravnim i drukčijim bakama!
U književnosti za djecu i mlade bake su već odavno prestale biti samo mirne i tihe figure u pozadini koje peku kolače ili pletu pulovere. One su sada glavne – hrabre, mudre, ponekad i pomalo luckaste – ali uvijek nezaboravne. U Pričozemskoj imamo izvrsne knjige koje slave upravo takve bake – bake koje iskaču iz kalupa i okvira (a i aviona), ruše stereotipe i ostavljaju dubok trag u dječjem svijetu.
Ovaj razigrani ilustrirani roman Stefana Boonena odmah privlači pažnju naslovom, ali i sadržajem. Ova baka nije nježna starica sa šalicom čaja. Ne, ova baka ima stav, britak jezik i čvrstu ruku. Njezina prisutnost unosi dinamiku u živote unuka. Iako je na prvi pogled sve suprotno od jedne idealne bake, upravo je u tome čar. Jer što je potrebno za jedan ultrazabavan vikend? Pa, šuma, stara kuća, desetero djece i, naravno, super baka. Usto, ova je šašava priča o odličnom vikendu s neobičnom bakom još i bolja uz smiješne Melvinove ilustracije. Pitamo se, a što se događalo tog vikenda? E, pa ne smiju nam reći – ne da im baka!
Baka kakvu nam donosi Jan de Kinder u svojoj slikovnici sve je samo ne obična. ,,Gdje je sad baka?” – pita se unuk gledajući s djedom u nebo. Baka je na nebu. Ali, ne! Nije ono što ste pomislili. Ova je baka zaista na nebu, eno je, upravo je skočila s padobranom! Da, da. Ova baka vedrog duha sad je u mirovini i ima puuuno slobodnog vremena pa je odlučila iskoristiti sve što joj život pruža, a to uključuje ronjenje, snowboarding, kickboxing i padobranstvo. Ni to nije sve. ,,Kad ćeš me naučiti skejtati?” – već nestrpljivo pita baka svojeg unuka. Usto, umjetničke ilustracije ove knjige dodatno doprinose osjećaju čudesnosti, dok tekst slavi tako stvarnu i neobjašnjivu povezanost između generacija.
Silvija Šesto donosi nam pravu malu poetsku odu vezi između bake i unuka. Ova baka ima gotovo mitsku dimenziju – ona ne samo da je svom unuku zašila pidžamu na zelene rakete već i golemu rupu na nebu. Zašto je nebo trebalo zašiti? Jer je iz njega curilo sivilo i puhao vjetar koji je odnio Buhranov dom. Da, ovo je priča ispričana kroz oči sedmogodišnjeg Burhana kojemu je Baka na odlasku u zemlju Sigurno dala jedno životno obećanje – zašiti nebo kako iz njega više ne bi curilo sivilo. E, ta je baka pravi superjunak.
Ovaj je tekst nježan, topao i emotivan, a istovremeno nosi moćnu i duboku poruku. Šesto piše o gubitku, sjećanju i ljubavi, onoj vrsti tihe ljubavi koja preživi sve. Uz snažne ilustracije Valentine Supanz Marinić ova će se slikovnica zasigurno svima zašiti u pamćenje.
Ove knjige imaju jednu zajedničku nit: bake koje ne pristaju na tiho postojanje, bake koje su prisutne, autentične, snažne i pune ljubavi. U svijetu gdje su katkada one u drugom planu, ove ih priče vraćaju na svjetlo pozornice, i to s punim pravom!
Zato, ako nam treba nešto za čitanje s bakom ili o baki, ove tri knjige koje su nam pripremili naši Pričozemci pun su pogodak! A, možda se čak i naša baka prepozna u kojoj od njih?
