Dvanaestogodišnja Osječanka Cvijeta piše dnevnik od prvog tjedna školske godine 1991./1992., koja ne počinje nastavom, nego opsadom grada.
U njega bilježi svoja razmišljanja i događaje oko sebe, prepričava razgovore s roditeljima i prijateljicama, uvrštava i pisma koja joj stižu, kao i pjesme koje čuje na radiju.
Roman, osmišljen kao niz dnevničkih zapisa, potresan je dokument nelijepog i djeci izrazito nesklona vremena Domovinskog rata.