Duboko u mračnoj šumi, nedaleko od velike planine, živio je Mali Medo sa svojom obitelji. Medvjedićeva majka Paprat bila je mudra i blaga, njegova starija sestra Gora snažna i hrabra, a njegov brat Sokol zabavan i bistar. Činilo da se da medvjedić uživa u danima svojeg djetinjstva, okružen divnom prirodom i ljubavlju svojih bližnjih.

No Mali je Medo krio veliku tajnu… samo on zna da nema ni jednu jedinu osobinu po kojoj bi mogao dobiti medvjeđe ime. Nije ni hrabar, ni snažan, a ni zabavan. Ni blag nije. Nije ni spretan. Kad mu je obitelj plesala, on je sjedio. Plašio se da će pogriješiti. Znao je da ne zna plesati. Kad bi se Gora i Sokol penjali na najviša stabla, Mali bi Medo od straha ostao na tlu. Bojao se brze vode, pa nije pecao s hrabrim medvjedima. Kako da nađe svoje ime kad nema ni jednu od tih medvjeđih osobina? Hoće li uistinu ostati jedini medvjedić na svijetu bez pravoga medvjeđeg imena?

Jedne olujne noći Mali Medo nije mogao zaspati. Među drvećem zavijao je vjetar, a crne su sjene lelujale. Tada je Mali Medo začuo neobičan zvuk koji je dopirao s druge strane velike sjajne planine. Daleko na nebu on ugleda čudnu svjetlost. Letjela je velikom brzinom prema njemu. Bila je to žar-ptica. Spusti čarobno pero na šapu Malog Mede i nestade u noći brzo kao što je i došla. Hoće li čarobno pero pomoći Malome Medi da otkrije svoje osobine i napokon dobije medvjeđe ime?