Zmajić Fergal se uvijek uspije izvući pomoću sitnih laži. Kad jednog dana velikom laži dovede u nevolju prijatelja Lisca koji nije ništa skrivio, Fergal ima grižnju savjesti. Hoće li skupiti hrabrost i priznati istinu?

Fergal je uistinu druželjubiv zmajić. Ipak, s vremena na vrijeme smisli pokoju laž. Kao onoga dana kada je pronašao tri novčića, ustvrdio da su njegovi te si je kupio slatkiše. Ili onda kad je prevrnuo vrč mlijeka za doručkom i rekao tati da je to učinila beba Franka, njegova seka.

No u nedjelju ujutro, dok je Fergal na putu za nogometni trening šutirao loptu, dogodilo se nešto jako ozbiljno. Fergal je razbio izlog pekarnice gospodina Medvjeda. Baš onda je istim putem prolazio Lisac, koji je slušao glazbu na slušalice i nije ništa opazio. Kada je iz pekarnice izašao gospodin Medvjed, Fergal mu je rekao da nije on razbio izlog, zbog čega je sumnja pala upravo na nedužnog Lisca. Čak i kada je gospodin Medvjed došao na nogometni trening, ni tada Fergal nije priznao. Sutradan se Lisac nije pojavio na treningu. Trener Los ga je udalio zbog razbijenog izloga.

Fergal se cijelo popodne osjećao loše. Za ručkom se njegov želučić ponašao neobično. Kao da uopće nije želio hranu. Narogušeno je otišao u svoju sobu. Dani su prolazili. U petak su Dabar i Fergal sreli Lisca u parku. Plakao je, tužan zbog nogometa i lažne optužbe. “Nisam to učinio”, jecao je. “Časna riječ!” Zmajiću je u trbuščiću bivalo sve čudnije. Kao da u njemu nosi nešto vrlo teško…

U trećoj slikovnici iz serijala o zmajiću Fergalu, saznajte kako je Fergal ispravio tu neugodnu situaciju u koju je uvukao nedužnog prijatelja, kako se osjećao i što je iz toga naučio. Priznanje je bilo samo prvi korak u ispravljanju učinjenog.