Donekle tajnovitim poetskim jezikom i zagonetnim imaginarijem, Neva Lukić poemom o Ježu i Ruži vodi nas u svijet onih drukčijih, onih koji svoju izuzetnost zbog skromnosti, nesvjesnosti, nedostatka samopouzdanja ponekad nose kao teret sve do trenutka dok im jedan okidač, jedna ideja, jedna misao, jedan poticaj ne ukažu na važnost njihove izuzetnosti. U trenu se nedostatak pretvara u prednost, nesigurnost u hrabrost, nakaznost u ljepotu. A Jež i Ruža rješavajući zagonetku koju im postavlja Rogan, premeću se u dva prekrasna bića koja se bezuvjetno razumiju i vole, koja se nadopunjuju i koja osvješćivanjem svoje izuzetnosti pomažu i drugima da shvate svoju izuzetnost. Ova priča poziva na sporo čitanje s promišljanjem, poziva na razgovor i tumačenja, na otvaranje bitnih pitanja, osobito ako je roditelj čita s djecom. Jezik koji je autorica odabrala zahtjeva otvorenost čitatelja prema novim oblicima, igri riječima i neobičnim, ne uvijek formalno usklađenim rimama, gotovo kao da autorica i jeziku pristupa iz prostora apsolutne slobode, onakve kakvu je namijenila i svojim junacima – Ježu i Ruži.

Jež i Ruža ne bi bili kompletni da nema izvrsnih ilustracija Ivana Tudeka. Jer koliko god da one prate priču, predstavljaju ipak umjetničke minijature za sebe, gotovo metafizička promišljanja sadržaja koji tekst donosi. U dovoljnoj mjeri figurativne da ih čitatelj može dovesti u korespodenciju s tekstom, ilustracije su tu da nadahnu i druge moguće tokove interpretacije, da ponude jedno moguće čitanje teksta. Svojim likovnim jezikom – izvedbom motiva i koloritom Tudekove se ilustracije prilagođavaju prevladavajućem tonu priče skladno je nadopunjujući i obogaćujući.

Jež i Ruža jezikom su i ilustracijom novitet, neobičnost, let u nepoznato. Na čitatelju je da se tome letu pokuša prepustiti.

Knjiga je dostupna i kao radiodrama pomoću QR koda otisnutog na kraju knjige.

O autorici:
Neva Lukić diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom Fakultetu u Zagrebu te magistrirala povijest umjetnosti na sveučilištu Leiden u Niozemskoj.
Njene pjesme i priče objavljene su u raznim hrvatskim i inozemnim časopisima, elektroničkim časopisima, zbornicima te na hrvatskoj radioteleviziji, Sudjelovala je na čitanjima i festivalima kratke priče, poezije i filma. Objavila je zbirke pjesama: Ježenja (2020.), Sjene sjemenki (2015.), Haljina Obscura (2011., nagrada za mlade pjesnike Zdravko Pucak, Matice hrvatske Karlovac); zbirke kratkih priča – More i zaustavljene priče (2016. Zagreb, 2018. Beograd) Endless Endings (2018., Leiden), Ljudi bez parka (2009.), slikovnicu Travka preko oblaka (2018.), te radio igru Jež i Ruža (dramski program HRT 1, 2021.). Surađuje s drugim umjetnicima – koautorica je kratkog eksperimentalnog filma The Motel in the Well (2016. saSarom Rajaei) te dramskog teksta P(j)eščanik (2021., s Viktorom Radonjićem). Pjesme i/ili priče prevedene su joj na makedonski, bugarski, slovenski i engleski jezik.
Mrežna stranica: www.nevalukic.org

O ilustratoru:
Ivan Tudek rođen je 1983. godine u Zagrebu. 2010. godine diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na Nastavničkom odsjeku u klasi izv. prof. Damira Sokića. Medij kojim se koristi uključuje slikarstvo, strip, instalacije, objeke, video radove, performanse i sve ostale multimedijske prakse. Autor je dvije slikovnice u cijelosti, Lija lijepo pjeva te Šašavi, a spašeni u izdanju Malih zvona, te je u ulozi ilustratora angažiran na autorskoj slikovnici Neve Lukić, Travka preko oblaka.
Izlagao je na trideset samostalni i dvadesetak skupnih izložbi u emlji i inozemstvu. Bio je voditelj likovnih radionica za djecu na nizu manifestacija. Autor je javne skulpture izvedene u kamenu na vrsarskoj rivi pod nazivom Torba.
Dobitnik je nekoliko nagrada: Nagrada za najboljeg mladog umjetnika na likovnoj koloniji Rovinj 2013., u organizaciji Zavičajnog muzeja u Rovinju; Nagrada za najboljeg diplomata na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 2010. godine. Neka od njegovih djela okupio je Muzej suvremene umjetnosti Istre.Član je HDLU-a Zagreb.