Dječak Mirko bio je učenik 1.a razreda i po svemu je bio običan đak prvak, osim što je jako, ali baš jako često bjesnio.

Kada bi pitali Mirka zašto se toliko ljuti, ni on sam ne bi znao dati odgovor. Jednostavno bi ga obuzeo taj jak, neugodan osjećaj, u glavi bi mu zujalo i brujalo i nešto bi ga tjeralo da se svađa i ljuti na sve oko sebe. Zato su ga djeca u razredu prozvala Mirko Bjesomirko, što je njega, naravno, još više ljutilo.

Jednoga se dana toliko razbjesnio da ga je učiteljica morala poslati u školsku knjižnicu dok ga ljutnja ne prođe. Tamo mu se dogodilo nešto zaista čudno. Upoznao je neobičnoga stvora koji mu se predstavio kao gospodin Bjesomir i koji mu je pomogao pronaći mir.

Priča Mirko Bjesomirko dio je serije slikovnica o razvoju socioemocionalnih kompetencija kod djece. To je priča o samokontroli, odnosno o samoregulaciji emocija. Sposobnost upravljanja vlastitim mislima, osjećajima i ponašanjima u svakodnevnim situacijama jedna je od najvažnijih sastavnica socijalnoga, emocionalnoga i kognitivnoga razvoja djece. Mirko i gospodin Bjesomir naučit će djecu kako u stanjima visoke uzbuđenosti i preplavljenosti neugodnim emocijama ponovno steći smirenost i kontrolu nad svojim mislima i ponašanjima.

Zašto je važno učiti socioemocionalne vještine od najranije dobi?

Socioemocionalne vještine podrazumijevaju široki raspon učenja o vlastitim emocijama, odnosima s drugima i o tome kako odgovorno upravljati vlastitim odlukama i ponašanjima. Važne su za uspješnost svih kasnijih odnosa koje će dijete imati i za osobni i profesionalni napredak u školskoj i odrasloj dobi.

Učeći socioemocionalne vještine, dijete uči kako regulirati emocije, kako preuzeti odgovornost za svoja ponašanja i odluke, kako se uspješno socijalizirati kroz komunikaciju te kako upravljati zadacima i rješavati osobne i profesionalne probleme. Ukratko, socioemocionalne vještine povećavaju kvalitetu i zadovoljstvo životom i odnosima koji su nam važni kao društvenim bićima.

Samoregulacija emocija kod djece

Samokontrola ili samoregulacija je sposobnost upravljanja i kontrole nad vlastitim ponašanjem, mislima, te mijenjanje istih u skladu sa zahtjevima situacije. Uči se od malih nogu, a cilj joj je zaustaviti impulzivni odgovor, oduprijeti se okidačima iz okoline i ustrajati u zadacima koji se trebaju izvršiti.

Dijete se svakoga dana mora prilagoditi različitim okolinama (kućnim rutinama, školi ili vrtiću, izvanškolskim aktivnostima i sl.) te zahvaljujući kontroli unutarnjih stanja može adekvatno funkcionirati u društvu. Učenje samoregulacije je proces koji omogućava djetetu upravljanje emocijama i ponašanjem kako bi postiglo ciljeve, komuniciralo prosocijalno s drugima i bilo uključeno u neovisno učenje (Pinjatela, 2012).