Jesmo li u našoj svakodnevici previše okrenuti brigama, problemima, strahovima? Jesmo li zaboravili kako su i smijeh i bezbrižnost jednako važni da ih osjetimo svakoga dana? U slikovnici Može li… kukurikuuuu Ane Đokić i Ane Salopek, jedan će nas pjetlić na to podsjetiti.

Ovo je priča o mladom pjetliću koji se nije pridržavao uobičajenih pravila kukurikanja pa je kukurikao non-stop, bez prestanka. Kukurikanjem je pozdravljao i sunce na izlasku, i sunce na zalasku, i ljude u prolazu, i životinje na dvorištu… Kukurikao je po cijele dane i noći, i to je svima išlo na živce. Onda je od silnog kukurikanja promuknuo. Tek kad je utihnuo svi su shvatili koliko im je zapravo to njegovo veselo kukurikanje značilo.