S onu stranu žanrovskih opredjeljenja, pred nama je književno djelo obuzeto mogućnostima pisanja i izvedeno neospornom spisateljskom vještinom i izazovnošću…, s jedne strane nalik na priču (uz obećanje raspleta), a s druge izrazita metakritička i naratološka studija (sa svjesnom aporetičnošću, nemogućnošću jednoznačnoga rješenja).

iz recenzije akad. Tonka Maroevića

Promišljanje o jeziku življenja i literarizaciji života, započeto u Razgovoru s jezikom koji je doživio dva izdanja (2003. i 2007.), Fea Munitić nije završila razriješujućim epilogom.

U novom ga je zamahu razvila kao potragu za konačnim subjektom, kao lov koji se u prvoj knjizi mogao samo naslutiti ispod jezika, a koji se u Muši razvio u igru bez početka i bez kraja, kao govor o likovima koji to i jesu i nisu, kao stvarnost koja se rastvara u jezičnomu i jezik koji se rastvara u stvarnome.

U temelju promišljanja ove književnice organski se život doživljuje kao povlašteni idiom onoga Jednoga s kojim razgovaraju i filozof, i mistik i biolog, svaki na svojem jeziku.

O autorici

Fea Munitić, rođena 1965. u Splitu, urednica je turističko-planinarskih publikacija pri HGSS. Apsolvirala biologiju na beogradskom PMF-u, bavi se književnošću, esejistikom i feljtonistikom. Objavljivala samostalna djela (“Razgovor s jezikom” u Nakladi Bošković) te članke u nekoliko revija i monografija.