O vješticama

Šifra proizvoda KOM9789538369360 Kategorije , , , Oznake , , , Marka:
Broj stranica: 110
Godina izdanja: 2025

Dodatne informacije

Težina0,272 kg
Autor

Sanja Iveković

ISBN

978-953-8369-36-0

Vrsta uveza

Tvrdi uvez

O vješticama

€35,00

Na zalihi

Pojam vještica još uvijek je u našoj kolektivnoj memoriji ispunjen brojnim negativnim značenjima, što odražava i dalje prisutan, snažan otpor patrijarhalnog svjetonazora da prihvati sliku snažne, kreativne i inteligentne žene, koja samosvjesno i ravnopravno stvara i djeluje po svojoj slobodnoj volji i predodžbi. Zahvaljujući doprinosu mnogih feminističkih autorica* ka historizaciji i politizaciji fenomena vještica i progona vještica, poznato nam je da su one bile iscjeliteljice, čuvarice i prenositeljice dragocjenih narodnih znanja i vještina, ali i buntovnice koje su, iz pozicija samih margina društva, sudjelovale u pobunama protiv nadolazećeg kapitalističkog poretka. Na crtežima srednjovjekovnih umjetnika vještice se prikazuju kao je zastrašujuće, groteskne starice. Upravo je ideologija koja stoji u pozadini progona vještica zaslužna za resemantizaciju starice iz simbola mudrosti u prijeteći znak. Mnoge žene koje su bile progonjene kao vještice uistinu jesu pripadale starijim dobnim skupinama, a prije svega su pripadale najsiromašnijim slojevima društva. Prema Silviji Federici, “starije žene su bile i one koje su unutar zajednice pružale najveći otpor uništavanju komunalnih veza, pred širenjem kapitalističkih odnosa. One su bile i živa riznica znanja i pamćenja zajednice”.

Knjiga Sanje Iveković zbornik je nekoliko krucijalnih feminističkih radova. Središnji dio čini njezina izložba ,,Vještice” koja se sastoji od povezivanja srednjovjekovnih grafika žena i vještica s fotografijama suvremenih društveno kontroverznih žena, a predgovor tomu napisala je Kate Sutton. Drugi dio teksta tematizira slučaj ,,Vještica iz Rija”, odnosno medijski napad na hrvatske intelektualke 1992. zbog ,,zloćudnog lobiranja na 58. svjetskom kongresu PEN-a. Slavenka Drakulić, Rada Iveković, Vesna Kesić, Jelena Lovrić i Dubravka Ugrešić prozvane su između ostalog, i zbog toga što su ratna silovanja kontekstualizirale kao ratno nasilje nad ženama, a ne kao napade Srba na hrvatske i muslimanske žene te su posljedično lažno su optužene za huškačku kampanju kako bi ocrnile Hrvatsku. To je duboko utjecalo na njihov osobni i profesionalni život.

*Vidi, npr.: Silvia Federici, CalibanandtheWitch: Women, theBodyandPrimitiveAccumulation, Autonomedia, 2004. / Silvija Federiči, Kaliban i veštica, preveo Aleksa Golijanin, Zrenjanin: Burevesnik, 2013.

Sanja Iveković (HR)

Sanja Iveković rođena je 1949. u Zagrebu, gdje živi i radi. Studirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1968. do 1971., a počeci su joj vezani za Novu umjetničku praksu tijekom sedamdesetih godina kada je generacija jugoslavenskih umjetnika propitivala ulogu umjetnosti u društvu i težila demokratizaciji umjetničke domene. Udaljili su se od galerija i preselili na ulice, gdje su organizirali performanse i koristili jeftine, pristupačne materijale. Iveković djeluje iz osobne perspektive i društvenog položaja žene, promišlja utjecaj masovnih medija, kao i politike moći u kontekstu socijalističkih i postsocijalističkih društava. Samostalne izložbe: Neposlušni/e, Galerija SC, Zagreb, Hrvatska, 2012.; Visages du Langage, MAC/VAL, Francuska, 2012.; Waiting for the Revolution, Mudam Luksemburg, 2012.; Sweet Violence, MoMA, New York, 2011.; Urgent Matters, BAK Utrecht i Van Abbemuseum, Eindhoven, 2009.; General Alert, Kölnischer Kunstverein, Köln, 2007. Grupne izložbe: A Bigger Splash: Painting after Performance, Tate Modern, 2012.; Promises of the Past, Centre Pompidou, Pariz, 2012.; Gender Check: Femininity and Masculinity in the Art of Eastern Europe, Zacheta National Gallery of Art, Varšava, 2010.; After the Wall: Art in Post-Communist, Ludwig Museum, Budimpešta, 2000.; te nekoliko izložbi u Zakladi Generali u Beču od 2000. do 2005. godine. Iveković je sudjelovala na Bijenalu u Gwangjuu 2010., na dOCUMENTI (13), (12), (11) i (8), 2012., 2007., 2002. i 1987., kao i na Bijenalu u Istanbulu 2009. i 2007. Osvojila je mnoge nagrade na filmskim i video festivalima, uključujući festivale u Locarnu i Montrealu. Omogućila je i osnovala niz političkih inicijativa, poput Ženskog umjetničkog centra Elektra i Centar za ženske studije u Zagrebu.

Povezani proizvodi

Dodavanje u listu čekanja Kada proizvod ponovo bude dostupan javit ćemo vam na e-mail koji upišete.