„Pas iz kartonske kutije“ je priča o predrasudama, nerazumijevanju, ljubavi, dostojanstvu i sramu. Gospođa Lela ima velikog psa, a istovremeno skuplja plastične boce. Gospodin Mitak vjeruje kako je pas gospođe Lele još i rasni pas, a velike rasne pse imaju samo bogati ljudi, dok plastične boce skupljaju siromašni. On također smatra kako svaki čovjek mora držati do sebe i svog ugleda, a kopanje po smeću nije nimalo dostojanstveno.

Ali on ne zna da je gospođa Lela svog psa (koji, naravno nije rasni, iako to nema nikakve veze) pronašla na cesti, kao štene ostavljeno u kartonskoj kutiji, pa ga je udomila ne znajući da će narasti toliko velik i da će mu trebati puno više hrane no što bi si ona mogla priuštiti svojom nevelikom mirovinom. Zato skuplja plastične boce, prodaje ih i za taj novac kupuje hranu za svog psa.

Naizgled suzdržane ilustracije prigušenog kolorita Maje Biondić (također vlasnice udomljenog psa!) čine idealnu ravnotežu s tekstom Zorana Pongrašića promišljeno napisanim velikim tiskanim slovima.