„Priča jedne ptičice“ ispričana je iz perspektive malene ptice selice. Ptičica se svake godine vraća na predivnu krošnju marelice u dvorište obiteljske kuće u Zagrebu. Udomaćena od obitelji koja tamo živi (baka, mama, tata i djevojčica Zora) veselo im pjeva sve do jesenskog odlaska u južne krajeve Afrike.

Ptičica sa zanimanjem promatra kako domaćini žive, a baka uvijek brine da ptičica u posudicama ima dovoljno vode i sjemenki i rado oponaša njezin pjev.

Ptičici se jako svidjela djevojčica Zora. Pomno opisuje pripremu njezine rođendanske proslave, a potom i nemili događaj koji je, prije same proslave, zadesi. Zoru je ubola osa koja je slučajno ušla u njezinu čarapicu dok se sušila na štriku.

Tata je Zoru odmah odveo liječniku da ublaže bol uboda i vide je li Zora možda alergična na ubod ose, a uplakana Zora preplašila se da neće proslaviti toliko dugo očekivani rođendan.

No, na povratku kući, Zoru su dočekali svi pozvani gosti: obitelj, prijatelji i djeca iz ulice s kojima je, cupkajući na jednoj nozi, veselo proslavila rođendan.

I ptičica i Zora te su večeri kasno zaspale, a ptičica će ovom pričom podsjetiti da je priroda iznimno čudesna i lijepa, ali s njom uvijek moramo biti na oprezu.