Orianne Lallemand

,,Orianne Lallemand rođena je 1972. godine u Francuskoj. Trenutno živi u Bretanji (fr. Bretagne) s mužem i petero djece. Vrijeme provodi pišući i animirajući u školama i knjižnicama. Izrazito voli djecu i školu, zbog čega je željela biti učiteljica, što nije ostvarila, ali je to vrlo važno za njezin posao, inspiraciju i ideje te zato mora biti u toku s tim kakvi su i kako su njezini čitatelji. Njezin izvor čini djetinjstvo. Inspiraciju za pisanje pronalazi u svom
okruženju, u prirodi i druženju s velikom obitelji, ali i na putovanjima. Ljubiteljica je riječi, a njezini tekstovi to potvrđuju kombinacijom priča i svakodnevice, humora i poezije. U njezinim izmišljenim svjetovima negativci nikad nisu uistinu loši. Piše za djecu, mlade i starije. Njezine knjige prevedene su na mnogo jezika, a dosad je objavljivala s izdavačkim kućama ‘Casterman’, ‘Nathan’ i ‘Auzou’. Njezina najpoznatija djela iz serijala o Vuku su u izdanju s „Editions Auzou“. Dobitnica je ‘Albertine Jeunesse’
nagrade 2020. godine za dječju sekciju starosti od tri do pet godina.
Najpoznatija je po svom serijalu slikovnica o Vuku kroz koje je ostvarila suradnju s francuskom ilustratoricom Éléonore Thuillier, rođenom 1979. godine. Ona je studirala primijenjenu umjetnost te svoje radove stilizira olovkom i bojom nakon čega ih usavršava digitalno. Trenutno živi u Montpellieru. Suradnju su ostvarile 2009. godine sa slikovnicom
‘Vuk koji je htio biti druge boje’. Otada zajedno rade na pričama.
Autorica kaže da je kroz lik Vuka u serijalu željela prenijeti dublje poruke djeci koje će im pomoći da odrastu u samopouzdane osobe koje se osjećaju dobro ‘u vlastitoj koži’. Tako u serijalu prevladavaju životne lekcije o prihvaćanju samog sebe onakvim kakav jesi, bivanju otvorenim i spremnim za socijalizaciju, te o uvažavanju različitosti. Lallemand također želi prenijeti poruke koje reflektiraju njezine poglede na svijet, njezina stajališta, ali i opće dobro, kao što je promoviranje ekologije i očuvanje planeta (slikovnice ‘The Wolf Who Dreamed of the Sea’ i ‘Vuk koji je volio drveće’). Tvrdi da takve priče imaju više utjecaja na djecu nego na ostalu publiku.” Laura Mrkonjić