Nažalost, danas svjedočimo brojnim ratnim događanjima u svijetu. Društvene mreže, televizija i drugi mediji pretrpani su ratnim izvještajima, fotografijama i sadržajima zbog kojih bismo najradije pobjegli u neku kolibu na kraju šume sa svojim najmilijima i nestali od svijeta.
No, od realnosti teško je pobjeći. Koliko god mi željeli zaštiti naše najmlađe od takvih poruka i sadržaja to nije uvijek moguće. Društveno-politička situacija u svijetu utječe na sve nas, pa i na najmlađe. O njoj se sluša, čita, piše, gleda… i te će poruke do djece doći prije ili kasnije.
A djeca, djeca su znatiželjna. Postavljat će pitanja, što, tko, kako, zašto? Pitanja na koja i mi sami tražimo odgovore… I, da, znamo, lakše je praviti se da se ništa ne događa, da je sve to dijelom nekog tuđeg prostora i nekog drugog vremena Ako djeca ne dobiju odgovore od nas, roditelja, učitelja, odgovornih članova društva, potražit će ih negdje drugdje i tko zna što će ondje čuti… , Mi vam stoga predstavljamo kvalitetne antiratne knjige koja jasno prihvaćaju situaciju, suočavaju se s njome i u najgorim trenutcima traže ono najbolje, pa makar to bio i samo jedan crveni mak ili lijepa bakina riječ. Djeca će uz njih učiti o pravim vrijednostima, o poštovanju, ljubavi i miru, o onim vrijednostima na kojima se nadamo da će izgraditi svoj svijet kada jednom odrastu.
Baka koja je zašila nebo
Silvija Šesto, autorica slikovnice Baka koja je zašila nebo, donosi priču o onima koji su preko noći izgubili svoj dom, a s njime i sve ono što su ikada posjedovali i gradili, za što su se borili i trudili. Sve je to nestalo u sekundi. No, ostala je baka. Ta baka ima gotovo mitsku dimenziju – ona ne samo da je svom unuku zašila pidžamu na zelene rakete već i golemu rupu na nebu, tako da više nikada iz njega ne prodre sivilo ni ne zapuše vjetar koji je odnio Buhranov dom.
Ovaj je tekst nježan, topao i emotivan, a istovremeno nosi moćnu i duboku poruku. Šesto piše o gubitku, sjećanju i ljubavi, onoj vrsti tihe ljubavi koja preživi sve. Uz snažne ilustracije Valentine Supanz Marinić ova će se slikovnica zasigurno svima zašiti u pamćenje.
Nevidljiva kuća
Jednog se dana život preokrenuo naglavce – umjesto u kući, spavali smo u autu. Umjesto bakinog ručka, jeli smo sendviče i poneku konzervu. Umjesto plišanog zeke, držala sam maminu ruku jer je moj zeko ostao daleko, u razrušenoj kući, s bakom i djedom.
Nevidljiva kuća, slikovnica sjevernomakedonskih umjetnika donosi nam priču o krhkosti ljudskih života, nespremnosti na promjene i tihu patnju koju i djeca i odrasli čuvaju u sebi. Visoke umjetničke vrijednosti, izravnog teksta i predivnih dvostanih ilustracija, ova će vas slikovnica ganuti na drukčiji način, a svijet ćete gledati očima djeteta. Djeteta koje sluša drugi jezik i gleda ozbiljna lica, a u duši još nosi svoju bijelu kuću, čuva baku i djeda i miluje svog plišanog zeku.
Rat koji je promijenio Rondo
Slikovnica Rat koji je promijenio Rondo ukrajinskih autora Romane Romanyshyn i Andriya Lesiva donosi antiratnu priču o fiktivnom gradu Rondu. Možda će nam se činiti da je to grad kao i svaki drugi: ima parkove, cvijeće, ptice i kuće, no za njegove stanovnike to je posebno mjesto.
Oni su „vrlo krhki“, kako kaže priča, „grade neobične kuće“ i nadasve vole umjetnost. No grad Rondo najviše je voljelo troje prijatelja, Danko, Fabijan i Zvjezdica. Danko je tanak i proziran te sjaji poput prave svjetiljke, Fabijan ima istančan njuh i oštar vid, a Zvjezdica je najviše od svega voljela putovati i letjeti nebom, mašući svojim papirnatim krilima. U središtu Ronda nalazio se staklenik, mjesto susreta tȇ zajednice i njihov ponos, a u stakleniku mnoštvo cvijeća te svakojakih biljaka iz cijeloga svijeta. I to ne bilo kakvih! Naime, cvjetovi su u Rondu znali pjevati, štoviše, održavali su čak i koncerte, a za njih se brinuo Danko.
Njihovu svakodnevicu prekida dolazak Rata, tamnog i razornog lika koji unosi mrak i uništenje. No, hrabri stanovnici otkrivaju kako se Rat boji svjetlosti i pjesme te zajedništvom izrađuju stroj koji svijetli i pjeva, čime ga uspijevaju otjerati. Grad će se potom obnoviti, ali zauvijek ostati drukčijim.
Svojom pričom Rondo antiratnu tematiku donosi na djeci blizak i shvatljiv način, posebice zato što je Rat ovdje lik, opipljivo i materijalizirano biće kojeg će otjerati ono što je djeci razumljivo i drago: svjetlost, pjesma, društvo – prijateljstvo. Tomu dojmu doprinose ilustracije. Andriy Lesiv vješto koristi motiv sintetičkog kubizma i kolaža kako bi njegovi likovi i prostori izgledali začudno, drukčije i posebno. Igra tamnim i svijetlim bojama pomno prati priču, a ističe se svojevrsni chiaroscuro, koji nastaje suprotstavljanjem gotovo svjetlećeg Danka i iznimno tamnog Rata. Za kraj, treba spomenuti i simboliku cvijeća kojom se autori koriste, a najviše se ističu crveni makovi – uvriježeni simbol ratnih žrtava – koji snažno estetiziraju zahtjevnu tematiku priče.
Mjesec kao zlatna lađa
Mjesec kao zlatna lađa ilustrirana je knjiga temeljena na istinitoj obiteljskoj priči estonskog autora, smještena u 1944. godinu, u vrijeme Drugog svjetskog rata. U središtu je djevojčica Keete koja s obitelji živi u malom primorskom mjestu u Estoniji. Njezino djetinjstvo, unatoč roditeljskoj brizi, obilježavaju bombardiranja i strah, a uskoro i odluka o bijegu pred dolaskom neprijatelja.
Keetein otac s prijateljem organizira opasan bijeg ribarskim čamcem prema Švedskoj. Putovanje nemirnim morem, pod prijetnjom vojnog zrakoplova, završava spašavanjem od strane švedskog ratnog broda i odlaskom u izbjeglički kamp na otoku Gotlandu. Keete ondje odrasta, a rodnu Estoniju ponovno posjećuje tek u mirovini.
Ispričana iz dječje perspektive, knjiga donosi dirljiv prikaz gubitka doma i identiteta, ali i snage obitelji i nade. Ovo toplo i vrijedno štivo za djecu i odrasle 2021. godine uvršteno je u prestižni White Ravens katalog.
Sibirski haiku
Sibirski haiku, snažan je antiratni strip litvanske autorice Jurge Vilė, nagrađen i kao najljepša knjiga Litve 2017. S dojmljivim, toplim ilustracijama Line Itagaki ova knjiga donosi potresnu priču o deportaciji Litavaca u Sibir 1941. ispričanu iz perspektive dječaka Algiukasa.
Kontrast između nježne estetike i surove stvarnosti sibirskih logora daje tekstu posebnu snagu. U središtu je otpornost ljudskog duha – umjetnost, glazba i zajedništvo kao posljednje utočište dostojanstva i nade. Odrastanje u bezbrižnom selu zamjenjuju hladne barake i glad, a djetinjstvo biva prekinuto bez objašnjenja.
Poput klasika Dnevnika Anne Frank, Lee Deutsch i Sadako hoće živjeti, Sibirski haiku progovara o djeci kojima je mladost oduzeta zbog rata i mržnje. Aktualan i danas, ovaj strip nosi snažnu poruku mira i humanosti te ostavlja dubok trag u svakome tko mu pristupi otvorena srca.
Više o tom stripu možete pročitati ovdje.
Ratne su slike i vijesti dijelom naše svakodnevice. Iakobijeg od stvarnosti nije uvijek moguć, možemoodabrati način na koji ćemo o njoj govoriti. Upravo zato vjerujemo u snagu knjiga.
Naslovi poput Baka koja je zašila nebo, Rat koji je promijenio Rondo, Sibirski haiku i Mjesec kao zlatna lađa ne zatvaraju oči pred teškim temama, nego ih približavaju djeci na pažljiv, umjetnički i dostojanstven način. Oni otvaraju prostor za razgovor, potiču pitanja i nude odgovore koji se temelje na empatiji, hrabrosti i nadi.
Jer djeca će pitati. A uz prave knjige možemo im pomoći da razumiju svijet– i jednoga dana grade bolje, pravednije i mirnije društvo.
