“Maja je kazala svim ključašima i neključašima, cijelom razredu, kako će i ona sutra doći u školu s ključićem oko vrata. Osjećala je da su joj ključevi važniji od knjiga, važniji od ocjena… Imati ključeve, znači biti samostalan; znači imati kakvu-takvu slobodu i vlast u kući. Sam izlaziti iz kuće i sam dolaziti kući. Svaki ključ ima dvije strane. Kao, recimo, medalja. Ili kao novac. S jedne strane pismo, s druge glava…. Na ključiću s jedne strane piše Titan ili Elzett. Druga je strana prazna. Sasvim prazna. Na toj drugoj strani bit će nešto upisano. Bit će upisan svaki korak djeteta koje ostaje samo kod kuće.”

Ovaj roman Nikole Pulića ovjenčan Nagradom “Grigor Vitez” opisuje radosti i nevolje skupine gradskih školaraca, njihove igre po parkovima, druženja, svađe, svu raskoš boja pravoga djetinjstva. No nije sve igra i veselje. Glavna junakinja Maja zbog jednog će nemilog susreta naučiti kakve sve opasnosti vrebaju iza ugla…