U romanu SVAŠTA U MOJOJ GLAVI čitamo dnevnik devetogodišnjeg dječaka Zvonimira. Zvonimir piše dnevnik tijekom dva mjeseca. Vraća se do šeste godine života jer je to najranija dob dokle dopire njegovo jasno sjećanje. Iznosi sasvim obična zbivanja nižući svakidašnje manje i veće događaje. Iz njegove perspektive obična zbivanja postaju neobičnima, a malih događaja nema. U svom pripovijedanju ovaj mali veliki junak ima ironično-naivan ton. “Moje ime je Zvonimir, idem u treći razred osnovne škole, živim u selu koje se zove Omorina, a moja mama je učiteljica, a tata je učitelj i mi živimo u stanu koji se nalazi u školskoj zgradi. A o čemu ću ja pisati u ovu bilježnicu što će jednoga dana postati knjiga koja se zove memoari? – Pisat ću sve što se dogodilo od mog šestog rođendana pa naovamo…”