Svjetlost

Dokumentarni roman “Svjetlost”, autora Jean-Claudea Concolatoa, bivšeg diplomata UN-a u Hrvatskoj. “Svjetlost” je priča o osobnom iskustvu autora tijekom rata u Hrvatskoj 1991. za vrijeme njegova obavljanja dužnosti terenskog pregovarača. Usred pada Vukovara, Concolato otvara prvi ured UNHCR-a u Hrvatskoj, a od 2004. do 2007. živi između Francuske i Hrvatske.

Roman “Svjetlost” je zanimljiv jer nam donosi pogled čovjeka kojemu vlastita kulturna pozadina omogućava izvanjski pogled na hrvatski povijesni identitet. Kao bivši sveučilišni nastavnik, Jean-Claude Concolato stručno je osposobljen za analitički pristup političkim okolnostima. Njegovo znanje, isprepliće se s iskustvom koje je stekao kao biši diplomat UN-a. On u svome romanu na neposredan način objašnjava događaje koji nam daju naslutiti besmisao i okrutnosti rata, strahote koje su proživjeli Hrvati, Srbi i Bošnjaci, ne zauzimajući se ni za jednu od ovih strana.

Concolato ne bilježi jedino događaje u napadnutoj Hrvatskoj, već piše o ljudima s kojima se susretao, a koji za njega predstavljaju “ljude-mostiće“, nositelje prosvjetiteljske misli koja će prosvijetliti ludilo rata. Otuda i naziv knjige “Svjetlost”, koja je predstavlja misao vodilju autora i koja se provlači kroz čitav roman.

Roman opisuje nastojanja autora da ostane “profesionalac” u svom djelovanju i othrva se prihvaćanju strahota rata kako bi mogao pomoći žrtvama. Istovremeno, Concolato ne propušta prikazati i drugu stranu, kako izgleda ljubav u vrijeme rata, ali i laži i prevare kojima se služe ljudi kako bi ostvarili određen cilj, pa makar iskoristili one koji ih vole.

Teški pregovori sa zaraćenim stranama, islamizacija rata u Bosni, problem mješovitih brakova, strukture zapovjedanja u Republici Srpskoj, embargo na uvoz oružja, samo su neka od pitanja kojih se autor dotakao. Nije izbjegao ni odnos međunarodne zajednice spram rata na prostoru bivše Jugoslavije, a opisuje i svoj susret s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom.

Ni u jednom trenutku, autor ne daje ocjene akterima tadašnjih zbivanja, već prenošenjem vlastitog iskustva, ostavlja nam da sami donesemo sud o događajima. Istovremeno, uvođenjem zaniljivih prizora i opisa ljudi s kojima se susretao, Jean-Claude Concolatopred čitatelje stavlja umjetničko djelo koje vrijedi pročitati.